Prednemanjićki period

 

 

 

 

Podaci o najranijoj srpskoj državi se uglavnom nalaze iz vizantijskih izvora kao i iz "Barskog rodoslova" (Letopis popa Dukljanina). Car Konstantin VII Porfirogent ( 913 - 959 ) govori o vladarevom sinu koji je Srbe doveo na Balkan i koji je umro pre 680. godine, ali ne pominje njihova imena. Ipak, prema "Barskom rodoslovu" prvi srpski kneževi su identifikovani po imenima. Bili su to Svevlad (do oko 660. godine), Selimir (do oko 680. godine), Vladin (do oko 700. godine) i Ratimir (do 730. godine). Imena sledeća 4 kneza su identifikovana prema vizantijskim izvorima: Višeslav, Radoslav, Prosigoj i Vlastimir. Ovi kneževi predstavljaju prve srpske kneževe koji se pominju u Vizantiji i pripadaju novom rodu.

 

Prva tri kneza iz ove porodice su živela u miru sa Bugarima. Međutim, s obzirom da su se Bugari širili na istok, vrlo brzo je došlo do ratova sa njima, pa se informacije o srpskim vladarima iz tog perioda dobijaju uglavnom iz zapisa o srpsko - bugarskim ratovima. Vladavina kneza Vlastimira može se približno odrediti prema ratu koji je protiv njega poveo bugarski kan Presijan za kog se zna da je vladao od 836 - 852. godine. U tom trogodišnjem ratu, Bugari su doživeli veliki neuspeh i izgubili većinu vojske. Do sredine 9. veka, Vlastimir je zavladao i Travunijom (zaleđe Dubrovnika).

 

Posle smrti kneza Vlastimira, državna teritorija je podeljena između njegovih sinova: Mutimira, Stojimira i Gojnika, s tim što je glavni vladar bio najstariji Mutimir, a braća su mu bila podređena. Tako je bar trebalo da bude, ali je vrlo brzo došlo do borbe za vlast. Mutimir je uspeo da savlada braću i predaje ih bugarskom knezu Borisu (kog je prethodno potukao u ratu). Gojnikov sin Petar uspeo je da pobegne u Hrvatsku, dok se Stojimirov sin Klonimir oženio Bugarkom i sa njom dobio sina Časlava, budućeg kneza Srbije. Sinovi proterane Mutimirove braće imaće veoma važnu ulogu u istorije Srbije jer su preko njih Vizantija i Bugarska ostvarivale politički uticaj na Srbiju. Mutimirovu vladavinu obeležilo je veliko pokrštavanje Srba i prihvatanje :irilice kao zvaničnog pisma.

 

Da bi se veza sa Vizantijom još jače učvrstila, osnovana je Raška episkopija - prva episkopija organizovana na teritoriji pod vlašću nezavisnih srpskih kneževa. Koliki je bio značaj te episkopije vidi se i po pismu pape Ivana VII ( 872-882 ) koji od kneza Mutimira traži da se episkopija potčini papskoj arhiepiskopiji. Inače, u jednom drugom pismu tog istog pape iz 878 . godine bugarskom caru Borisu, grad Beograd se po prvi put pominje pod njegovim srpskim imenom.

 

Nakon smrti kneza Mutimira (najverovatnije 891. godine), vlast preuzima njegov najstariji sin Pribislav. Pribislav je imao dva brata (Bran i Stefan) koji su mu bili potčinjeni. Posle samo godinu dana, sa vlasti ga je zbacio brat od strica Petar Gojniković koji se vratio iz Hratske. Pribislav beži sa braćom i utočište pokušava da nađe takođe u Hrvatskoj. Međutim, Bran 895 . godine pokušava da zbaci Petra, ali biva poražen i oslepljen. Samo dve godine kasnije iz Bugarske na Petra udara sin Stojimirov, Klonimir, ali Petar pobeđuje i njega i ubija ga.

 

Knez Petar mudro koristi neprijateljstvo Bugarske i Vizantije, širi svoje posede i uspeva čak da zavlada i Neretljanskom kneževinom. Knez Zahumlja, Mihailo Višević, oseća se ugroženim i nagovara bugarskog cara Simeona da napadne Petra. Car Simeon 917 . godine šalje vojsku na Petra (predvođenu Branovim sinom Pavlom Branovićem). Koristeći se prevarom, uspeva da zarobi Petra i odvede ga u Bugarsku u zarobljeništvo gde je i umro.

 

Petra dakle smenjuje knez Pavle Branović koji je vladao samo 3 godine ( 917-920 ). Bugari i Vizantija umesto njega na presto dovode Zaharija Pribisavljevića (sin Pribisavljev). Ni on nije vladao duže jer već 924. godine bugarski car Simeon šalje vojsku na Srbiju i sa njom novog srpskog kneza Časlava (sin Klonimirov). Časlav nije odmah postao knez već je iskorišćen kao mamac da bi se pohvatali ljudi od uticaja u Srbiji. Simeon je nekoliko godina pustošio Srbiju sve dok nije umro. Časlav tada uspeva da pobegne iz Bugarske i dođe u Srbiju gde postaje knez 927. godine. Vladao je sve do 950. godine kada je poginuo južno od Save i bici protiv Mađara. Njegovu vladavinu karakteriše velika obnova Srbije i početak upada Mađara u srpske zemlje, a njegova smrt predstavlja kraj loze ove stare srpske dinastije.

 

Časlava zamenjuje njegov zet Tihomir, njega Ljutomir, a Ljutomira njegov sin čije ime nije poznato (vladao do 1030. godine). Od 1030. do 1070. godine Srbijom vlada Ljutovit.

 

Posle Ljutovita na vlast dolazi Vukan, veliki župan dukljanske loze, koji je vladao od 1070 . do 1113 . godine.

 

 

Additional information