Zašto čovečanstvo strada od karijesa

 

Karijes je infekcija kojom su danas svi zaraženi. Prema podacima epidemiologa, čak i u srednjem veku je rasprostranjenost karijesa bila tri puta manja nego danas. Glavni razlog za to je ishrana.

 

Za to što je zube napala ova otporna i teško izlečiva infekcija, krivi su sami ljudi. Većina stomatologa se danas slaže da je uzročnik infekcije bakterija Streptococcus mutans migrirala iz želudca u usnu duplju pre 10000 - 15000 godina kada su ljudi sa lova prešli na  stočarstvo i zemljoradnju i počeli da unose više uglenih hidrata, a manje proteina (mesa). Prava priroda karijesa otkrivena je tek pre pola veka.

 

Pored pomenutih Streptococus bakterija, još nekoliko drugih bakterija može da izazove karijes. Ovi mikrobi su oduvek živeli u organima za varenje i nisu pravili nikakvu štetu. Streptokoke u rekordnom vremenu razlažu ugljene hidrate u alkohol i kiselinu. Sa pojavom velikih gradova i zajedničke ishrane, bakterija se sve više širila i pobedila kada je posle industrijske revolucije šećer postao jeftin i svima dostupan jer je tada zubni plak postao idealan za život streptokoka.

 

Kako nastaje karijes

 

Američki stomatolog Miler, prvi je objasnio proces razvoja karijesa krajem 19. veka. Emajl zuba se sastoji uglavnom iz minrela kalcijuma Ca10 (PO4)6 (OH)2. Struktura ovog minerala se narušava pod dejstvom kiselina. Već sa prvim gutljajem vina na primer, naš organizam pokušava da je neutrališe i kalcijum iz emajla se pretvara u pljuvačku, a bez kalcijuma, struktura emajla se ruši kao kula od karata i ako se proces ponavlja često, kiselina napada dentin koji se nalazi ispod emajla.

 

 

Streptokoke koje žive u zubnom plaku razlažu ugljene hidrate koje jedemo u kiseline koje štetno deluju na zube. S jedne strane to znači da je kraijes hemijski proces, ali sa druge strane, bez bakterija on ne bi bio tako opasan i možda bi se i sam organizam sa njim izborio. Identifikovana su tri glavna krivca za pojavu karijesa: zubni plak sa bakterijama, ugljeni hidrati i slab emajl. To znači da se protiv karijesa može boriti na tri načina: ojačati emajl, unostiti manje šećera i čistiti zube od plaka u kom se kriju streptokoke.

 

I dok se ne mogu svi odreći slatkiša, preostala dva načina borbe protiv karijesa mogu svi praktikovati. Da bi se ojačao emajl, uvedena je fluorizacija, odnosno dodavanje fluora u namirnice. Prvi su sa masovnom fluorozacijom počeli Švajcarci 1953. godine. Danas skoro svaka zubna pasta sadrži fluor. Fluor štiti zube tako što se njegovi jeni ugrađuju u strikturu kristala emajla i smanjuju njegovu rastvorljivost u kiselinama. Međutim, ako se fluor unosi u velikim količinama, on može veoma štetno delovati na zube. Zato na četkicu za zube, treba naneti pastu veličine zrna graška, a ne kako to prikazuju na reklamama - duž cele četkice.

 

Mnogi naučnici maštaju o vakcini protiv karijesa. Najbliži vakcini za sada su Kinezi koji su 2011. godine objavili obećavajuće rezultate. Ipak, vakcina može biti efikasna samo ako se ljudi vakcinišu u uzrastu do dve godine, pre nego što zubni plak uspe da se formira. Osim toga, čak i ako vakcina uspe da se izbori sa streptokokama, druge bakterije koje se sada uključuju u proces karijesa u kasnijim fazama, mogu postati inicijatori. Zato bi tradicionalne metode borbe protiv karijesa i redovnu poseta stomatologu trebalo da upražnjavaju svi, jer za razliku od ajkula kojima mogu da rastu novi zubi, mi zube gubimo zauvek.