Svi tekstovi o Rumuniji

 

  • Rumunija - Arad


    Arad



    Arad, grad smešten na obali Moriša, nekada je bio vašarište i važan prelaz. Prvi podaci o njegovoj tvrđavi datiraju još iz 1132. godine. Tokom vekova na teritoriji Arada odvijali su se burni istorijski događaji. Tatari su 1241. godine uništili grad, ali je tvrđrava opstala. U spisima iz 1388. Arad se pominje kao trgovište, a 1514. vojska Dože harala je gradom pustošeći ga. 18. septembar 1551. datum je kada je tvrđava Arad pala u ruke Turaka, koji su na njenom mestu sazidali novu. Nešto više od 130 godina nakon ovog događaja, 1685. godine, Arad je od turske vladavine oslobodila vojska Eugena Savojskog. Nakon ovoga je u jednom periodu Arad bio sedište Moriške Vojne Krajine. Grad je potom dobio novu tvrđavu koja je izgrađena u Voban stilu na okuki Moriša.



    Sledeći važan istorijski datum za Arad dogodio se kada je 1832. stekao status slobodnog kraljevskog grada. To je trajalo do 28. juna 1849. kada ga je osvojila ugarska vojska. Međutim, 17. avgusta Jovan Damjanić predao je tvrđavu. Već 6. oktobra iste godine pogubljeno je 13 generala koji su učestvovali u oslobodilačkoj borbi u Ugarskoj i oni su proglašeni mučenicima. U njihovu čast, 1881. na mestu pogubljenja podignut je kameni obelisk, ali je 1918. godine uklonjen, da bi 2004. bio ponovo postavljen na Trgu vatrogasaca, čiji je drugi naziv i „Park pomirenja“. Nakon raspada Austro-Ugarske monarhije, u jesen 1918., Rumunsko centralno nacionalno veće preseljeno je u ovaj grad gde je organizovalo narodni sabor u Alba Juliji. Tada je, u decembru 1918., proglašeno ujedinjenje Transilvanije i Rumunije.



    Od turističkih atrakcija u Aradu treba izdvojiti Vodotoranj. On je počeo sa radom 1896. i sve do 1956. snabdevao je pijaćom vodom vodovodnu mrežu Arada. Ovaj toranj, koji je rađen po uzoru na srednjevekovne tornjeve u tvrđavama, izgradile su dve fime iz Londona. Interesantni detalji su prozorski okviri, kao i ograde balkona, izrađeni na umetnički način. Nakon rekonstrukcije ovog objekta tokom 1990., on se našao u turističkoj ponudi, pa se tako danas u njemu nalazi i Muzej vode i vatrogasaca, kao i galerija.


    Most Trajan i carinarnica su dve druge zanimljivosti koje ne bi trebalo propustiti. Most je izrađen od metala početkom 20. veka i spaja centar Arada sa Novim Aradom. Carinarnica se nalazi na kraju mosta, na delu prema Temišvaru. Ona je, takođe, izgrađena početkom 20. veka i i svedočanstvo je o nekadašnjem carinskom sistemu. I most Trajan i carinarnica su istorijski značajni objekti.


     

  • Rumunija - Brad


    Brad



    Sudeći po sačuvanim spomenicima, mesto Brad u Rumunijije bilo naseljeno još od kasnog bronzanog doba. Taj istorijski period je prevashodno poznat po proizvodnji zlata. Svedočanstva iz rimskog doba potiču od rudara kolonista i iskopinama dobijenim iz grobova i rudarskih okana. Dinastija Brad iz 13. veka, po kojoj je ovo mesto i dobilo ime, ostavila je prve pisane spomenike. Brad je dobio status grada 1941. godine, dok je 1995. postao grad sa statusom županije.



    Zbirka minerala u Bradu, čije je drugo ime i Muzej zlata, je obavezna stavka na listi svih turista koji su krenuli put Zapadnih planina. Ovaj muzej u svojoj kolekciji ima oko 2000 eksponata sa svih kontinenata. Vrlo je značajna zbirka sirovih nalaza zlata poreklom iz rudnika na Rudnoj planini. Važnost eksponata ovog muzeja je u tome što dokumentuju podatke o postojanju čovekovog rada od pre 5000 godina, kao i o kopanju zlata pre 2000 godina. Muzej poseduje i predmete koji su se upotrebljavali za kopanje i preradu zlata u poslednja dva veka. Posetioci imaju priliku da saznaju informacije o postupku obrade zlata, tako da mogu videti i ovu rudu u raznim oblicima poput fine disperzije, sastava sa drugim mineralima, ploče, niti, granula itd. Pored toga, u ovom muzeju postoji i velika zbirka opštih minerala od oko 8000 eksponata poreklom iz različitih zemalja.


     

  • Rumunija Rešica Putovanja


    Rešica



    Rešica, sedište Karaš-Severin Županije, nalazi se u jugozapadnom delu Rumunije na obali reke Brzava. Ovo je lokacija sa mnoštvom turističkih atrakcija i prelepim prirodnim okruženjem. Smatra se najstarijim centrom Rumunije kada je u pitanju crna metalurgija, a pripisuje joj se i činjenica da je jedna od najstarijih industrijskih citadela u Evropi.



    Rešica se prvi put pojavljuje u zapisima iz 15. veka. Nakon oslobođenja od Turaka početkom 18. veka., ovaj gradić postaje interesantan austrijskim carskim vlastima, što dovodi do njegovog nezaustavljivog razvoja na polju teške industrije, a sve zahvaljujući neverovatnom privrednom potencijalu. Kada je 1872. od Beča ka istoku krenula prva lokomotiva, Fabrika za proizvodnju mašina u Rešici postala je glavni snabdevač Austro-Ugarske Monarhije materijalom za izradu pruga i mostova. Mnoštvo uspomena koje prikazuju razvoj industrijske proizvodnje između dva svetska rata, kao i nakon Drugog svetskog rata, mogu se naći u ovom gradiću.


    Veliki broj turističkih atrakcija u Rešici svedoči o njenoj razvijenoj industrijskoj prošlosti, a jedna od njih je Muzej lokomotiva. U njemu može videti 16 parnih lokomotiva proizvedenih u Rešici, a kuriozitet je da su one i danas upotrebljive. Pored toga, turisti mogu uživati i u prirodnim lepotama – akumulacionim jezerima, klisuri Karaš i planini Semenik.


     

  • Šta videti u Rumuniji


    Rumunija



    U Rumuniji, vlada duh romantičog i mističnog srednjeg veka: drevni zamkovi i misteriozna Transilvanija. Skoro četvrtina istorijskih mesta u Rumuniji tvrdi da ima neku ulogu u životu ozloglašenog Vlada Cepeša (Grof Drakula). Može se reći da je "otac" svih vampira postao neka vrsta turizma, "zaštitni znak" zemlje. Međutim, nikada nije dobro igrati na samo jednu kartu. U Rumuniji to dobro znaju, i stoga pokušavaju da turistički iskoriste i druge vrednosti koje im je priroda podarila - predivnu prirodu Karpata, gde postoji - čak nekoliko skijališta sa dobrim stazama i infrastrukturom, plaže na obali Crnog mora, dolina Dunava, jezera i banje.


    Glavni grad: Bukurešt
    Veći gradovi: Brašov, Konstanca



    Rumunska kuhinja

    Rumunska kuhinja je originalna. Bazirana je na mesu, živini, povrća i kukuruzu. Najpopularnije jelo - "mititei" ili "Michi", peče se na roštilju i potseća na naše ćevapčiće. Priprema se od goveđeg i jagnjećeg mesa sa dodatkom supe, belog luka, bibera i majčine dušice. Jedina mana rumunske kuhinje je mali broj nacionalnih restorana. U gradovima je lakše naći dobru italijansku hranu sa testeninom ili picu nego restorane sa rumunskom kuhinjom.

    Pronaći mesto gde se servira dobra kafa nije teško. Ali naći čaj je veliki problem. Rumuni, kao i Srbi, pod čajem, po pravilu podrazumevaju napitak iz biljaka (uglavnom voća), pa je jako teško naći pravi zeleni ili crni čaj.

    Rumunska vina i rakije su odličnog kvaliteta. Najkvalitetnijim se smatraju "Vasconi," "Petroasa", "Jidvei", "Dorobants" i "Murfatlar". Domaće pivo ima odličnu reputaciju, najboljim se smatraju "Ursus", "Timishoreana", "Ciuk ski lifta", "Bergenbir".



    Hoteli u Rumuniji

    Smeštaj u Rumuniji možete besplatno rezervisati ovde: Hoteli u Rumuniji


    Znamenitosti Rumunije

    Brašov je jedan od najpopularnijih gradova u Transilvaniji, glavna znamenitost u gradu je - Crni Hram, sagrađena u gotskom stilu. Interesantan je i Istorijski muzej, kao i crkve Svetog Nikole i Vartolomeja.

    U Transilvaniji se nalazi i grad Sigišoara u kom je rođen Vlad Cepeš (Grof Drakula).

    Konstanca je najveća luka na crnomorskoj obali Rumunije. U njemu su sačuvani rimski zid, Spomenik Ovidiju, rimski mozaici, Saborna crkva. Pored toga, svakako bi trebalo posetiti Muzej istorije prirode, Arheološki muzej, Pomorski muzej, Etnografski muzej i Muzej astronomije.


    Širom zemlje, može se slobodno reći u izobilju, rasuti su veličanstveni (ponekada i zastrašujući) zamkovi. Na južnim Karpatima, nalazi se poznata Prahova dolina. Plato Bucegi poznat je po svojim figurama i skulpturama nastalim erozijom. Posebnu pažnju zaslužuje Maramures, jedan od najviših regiona Rumunije bogat mineralnim vodama.


     

  • Temišvar Rumunija


    Temišvar



    Područje Temišvara, koje se nalazi na obali današnjeg Kanala Begej, naseljeno je još od perioda praistorije. Njega su okruživale močvare i vode koje su se napajale iz rukavaca Tamiša. Castrum regium Themes je latinski naziv za rimsku tvrđavu koja se pominje u istorijskim svedočanstvima iz 2. veka. Karlo Robert je sedište svog dvora 1323. prebacio uTemišvar. Seljaci pod vođstvom Đerđa Dože 9. juna 1514. preuzimaju tvrđavu, ali svega 6 dana kasnije, 15. juna iste godine nju oslobađa Jovan Zapolja, dok vođa seljaka biva zarobljen, a potom i ubijen. O tim događajima svedoči spomenik Gospe od pomoći koji je podignut na mestu mučenja i pogubljenja vođe seljačke bune. Manje od pola veka kasnije, 1552. Turci okupiraju tvrđavu Temišvara. Ištvan Lošonci pokušava da je odbrani, međutim u tome uspeva tek Eugen Savojski 1716.



    Tokom 18. veka Temišvar postaje centar Timiške banovine. Pored toga, sedište biskupije i kaptol prebacuju se iz Čanada baš u Temišvar, a od 1748. on postaje i sedište episkopata srpske pravoslavne crkve. 1781. Marija Terezija dodeljuje Temišvaru status slobodnog kraljevskog grada. Burna istorija ovog grada nastavlja se 1849. kada je podno zidina temišvarske tvrđave vođena bitka u kojoj je poražena mađarska vojska. 1907. otpočelo je rušenje tvrđave tako da se danas mogu videti samo njeni ostaci. Interesantno je istaći da je Temišvar jedan od prvih gradova u svetu koji je uveo autobuse u javni saobraćaj, a takođe je među prvima uveo praksu osvetljavanja glavnog gradskog trga električnom energijom. Velika revolucija kojom je 1989. Srušen komunistički režim pokrenuta je upravo u Temišvaru.



    Pored mnogobrojnih istorijskih lokaliteta i atrakcija, ono što treba posetiti u Temišvaru jeste i hidroelektrana. Iako je renovirana, ona je sačuvala atmosferu s početka 20. veka. Spoj modernog i arhaičnog izvanredno ukombinovan sa prirodnim lepotama iznenađuje turiste koji teško da očekuju da je negovana bašta upravo ulaz u ova postrojenje za preradu vode i proizvodnju električne energije smeštena na reci Begej.


     

  • Transilvanija - Drakulin dvorac


    Transilvanija - Drakula



    Kada se pomene Transilvanija, obično se pomisli na grofa Drakulu. Prema statističkim podacima, skoro svaki turista koji poseti Rumuniju, poseti i zamak grofa Drakule.



    Ozloglašeni grof Drakula je imao srećno detinjstvo sve do sklapanja mira između Turske i Austrije kada ga njegov otac i turski vazal Vlad, kao zalog mira daje Turcima. Sa samo 12 godina, Drakula se u Turskoj obučava ratnim veštinama i diplomatiji. Na vest o ubistvu njegovog oca, Drakula beži iz Turske i vraća se u Vlašku željan osvete. Bio je veoma surov i za njim je uvek ostajala krv. Sve što je u Turskoj naučio, do kraja života je primenjivao prema njima. Kažu da je jednom prilikom primio turske pregovarače koji nisu želeli da u razgovorima skinu turbane. Naredio je da im ekserima zakovu turbane za glave. Dobio je nadimak Cepeš, što znači kolac, jer je političke protivnike nabijao na kolac, dok je on za to vreme mirno ručao i sve to posmatrao. Bio je izuzetno maštovit pa je za protivnike smišljao različite kazne: lomljenje kičme, čupanje udova, pečenje na žaru...Srenjovekovne sprave za mučenje izložene su danas u zamku u Sigišoari.



    Drakula je bio u prijateljskim odnosima sa mađarskim vojskovođom Hunjadi Janošom (Sibinjanin Janko) i sa njim je vodio zajedničke ratove protiv Turaka dolazeći i do Srbije. Tako je 1476 . godine učestvovao u opsadi Šapca.

    Sva njegova krvava dela bi verovatno bila zaboravljena da ga irski pisac Brem Stoker, inspirisan istorijskim dokumentima koji govore o njegovoj okrutnosti, nije kao vampira oživeo u romanu.

    Transilvanija je inače nekada bila naseljena Nemcima koji su ovde osnovali izuzetno lepe gradove: Sigišoara, Brašov, Sibinj, koji sa svojom srednjovekovnom arhitekturom predstavljaju prave muzeje na otvorenom.



     

Dodatne informacije