Poreklo srpskih prezimena

 

 

Najbrojnija grupa srpskih prezimena su prezimena stvorena pomoću nastavka -ović, -ević ili samo -ić. Prezimena iz ove grupe obično sadrže prezimensku osnovu, prisvojni nastavak -ov ili -ev i deminutivni nastavak -ić. Za prezimensku osnovu se obično uzimalo ime rodonačelnika familije (ime oca, dedovo ime, usvojitelja ili slično, ali skoro uvek po muškoj liniji). Tako na primer, u prezimenu Milanović, prezimensku osnovu čini ime osnivača familije (Milan), na koju je dodat posesivni nastavak -ov koji označava pripadanje. Na kraju se nalazi deminutivni nastavak -ić koji znači maleni. Tako bi prezime Milanović u prevodu značilo Milanov sin ili Milanov mali potomak. U zavisnosti od ličnog imena, prisvojni natavak može biti i -ev (Petričević).

 

Za prezimensku osnovu se pored imena osnivača familije može uzeti i neka druga osnova. Na primer zanimanje rodonačelnika (kovač - Kovačević), zvanje (kapetan - Kapetanović, pop - Popović), nacionalna pripadnost (Bugarin - Bugarinović), njegove lične osobine ili mesto odakle je došao.

 

Prezimena se mogu formirati i po skraćenom postupku, bez nastavka -ov. U tom slučaju od imena Milan postaje prezime Milanić, od imena Dejan nastaje prezime Dejanić. Ovakav način formiranja prezimena se koristi skoro uvek kada se ono gradi od muškog imena koje se završava na -a (Pera - Perić). Kada su u pitanju prezimena nastala po imenu ženskog pretka, ovo pravilo se skoro uvek primenjuje (Mara - Marić, Višnja - Višnjić).

 

Iako je i ovakav način građenja prezimena karakterističan i za Hrvate i Slovence (pa i Ruse), prezimena formirana pomoću nastavka -ov i -ić su karakteristična za Srbu jer su najbrojnija. Kod Hrvata su prezimena formirana više na skraćeni način, dok Slovenci nemaju glas -ć pa se njihova prezimena završavaju na -č. S obzirom da je nastavak -ić asocirao na nacionalnu pripadnost, austrijske vlasti su 1817 .godine donele zakon kojim je Srbima zabranjeno da nose prezimena sa nastavkom -ić. Ova naredba je naročito strogo sprovođena u Mađarskoj, pa tako danas u Vojvodini imamo veliki broj Srba čija su prezimena bez nastavka -ić. (Kovač, Kolarev). Slično je i u jugoistočnoj Srbiji gde su Bugari za vreme okupacije, Srbima iz knjiga brisali nastavak -ić. Kod prezimena koja su formirana na skraćeni način, bez nastavka -ov, nova prezimena su formirana tako što je nastavak -ić menjan nastavkom -in (Glišić - Glišin). Tako su u Banatu prezimena sa nastavkom -ić skoro potpuno iskorenjena. Ipak, Srbi se nisu tako lako odvajali od svojih prezimena. Iako su u zvaničnim knjigama imali prezimena bez nastavka -ić, u crkvenim knjigama i međusobnoj komunikaciji koristili su tradicionalna prezimena. Nisu retka ni prezimena sa uvredljivim značenjem jer su strani činovnici često kao prezimena Srba u knjige upisivali njihove nadimke pa i one koje imaju ponižavajuće značenje (na primer Nakarada).

 

Posebnu grupu prezimena čine prezimena koja za osnovu imaju strano ime. Tako je od jevrejskog prezimena Albahari nastalo prezime Albaharević, od mađarskih imena nastala su prezimena Kočijašević, Vargić, a albanske korene imaju na primer Kastratović i Zogović.

 

 

Dodatne informacije