Knjizevnost

 

10 KNjIGA O BORBI ČOVEKA PROTIV SISTEMA

 

Frederik Begbeder je pisao „Sistem je pobedio u trenutku kada uspe da ubedi ljude da vole svoj zatvor“ Da li moramo da se mirimo sa realnošću nametnutom od strane vlasti? Može li jedna osoba ili grupa ljudi da se bori za slobodu i da pobedi? Evo kako o ovome razmišljaju poznati pisci XX i XXI veka. 

 

 

Rej Bredberi – Farenhajt 451

FARENHAJT 451 je temperatura samozapaljenja papira. Roman govori o društvu  budućnosti u kome je zabranjeno čitanje knjiga i kritičko razmišljanje,  gde se pale knjige, ljudi bombarduju bezvrednim informacijama i svako neslaganje leči elektrošokovima. Ovakav svet je strašan jer je istinit, jer se mnogo toga već dogodilo. Ali sve dok postoje ljubav, lepota i traganje za istinom, imamo šansu. 

 

Let iznad kukavičjeg gnezda – Ken Kizi

Ova knjiga je surova i poražavajuće iskrena slika o granicama između razuma i ludila. Psihijatrijska bolnica gde sve idealno funkcioniše, pokušava da pretvari ljude u građane koji poštuju zakon. Riđokosi Irac, koji je iz zatvora prebačen u bolnicu  na lečenje izražava revolt protiv te društvene mašinerije. Jedini problem je u tome da je „ovde nemoguće osvojiti konačnu pobedu“.

 

Džordž Orvel – „1984“

Roman opisuje svet podeljen između tri totalitarne države.  Knjiga govori o potpunoj kontroli, koja uništava sve ljudsko i o pokušajima da se preživi u svetu mržnje. Roman je više puta bio podvrgnut cenzuri u  socijalističkim  zemaljama. U Sovjetskom Savezu je bio zabranjen.  I danas Orvelova antiutopija može biti jedna od najstrašnijih knjiga koje ćete pročitati.

 

Jevgenij Zamjatin – „Mi“

U dvedeset šestom veku stanovnici Utopije toliko su izgubili svoju individualnost, da se razlikuju samo po broju. Na čelu Jedne Države je vođa zvan Dobrotvor, koga svake godine bira celokupno stanovništvo, po pravilu, jednoglasno. Ideja vodilja države je da su sreća i sloboda nespojivi.

 

Čak Palanik – „Klub boraca“

To je napotresnija i najskandaloznija knjiga 1990-ih. Knjiga u kojoj iz pera Čak Palanika govori ne samo „Genaracija H“, nego „Generacija H“ koja je već ogorčena, čije su se iluzije raspršile. To je poslednji očajnički pokušaj da se osvoji sloboda. „Vaskresenje je moguće samo nakon potpunog samouništenja“. Samo izgubivši sve možemo da postanemo slobodni. 

 

Džerom D.Selindžer – “Lovac u žitu“ 

Priručnik za generacije mladih pobunjenika podseća kako je bilo dok nam glave još nije uništio sitem i kad smo postavljali pitanja na koja niko nije znao  odgovore, jer se nije ni bavio time. O tome kako je teško uklopiti se kada imate 16 (ili 27 ili 48) – a tu je norma.   

 

Harper Li – „Ubiti pticu rugalicu“

Radnja romana, iz perspektive osmogodišnje devojčice, odigrava se u malom američkom gradu, „umornom od dugog života“, gde postoji i prostor za zločin i rasno ugnjetavanje. Ali, to je roman o hrabrosti. „Hrabrost je kad unapred znaš da si izgubio, a ipak se boriš za nešto i uprkos svemu ideš do kraja. Pobeđuješ vrlo retko, ali ponekad ipak pobediš.“

 

Oldus Haksli – „Vrli novi svet“

Pred nama je potrošačko društvo u svoj svojoj veličini. Ono ne poznaje ni bol, ni tugu. Svaki čovek još od rođenja ima najbolje mesto u društvu, sve su potrebe zadovoljene. Ako se ipak tuga uvuče u dušu – treba uzeti samo nekoliko tableta lake droge i od lošeg raspoloženja neće ostati ni traga. 

 

Franc Kafka – „Proces“

Ujutru, na dan svog tridesetog rođendana Josef K. je uhapšen od strane dvojice radnika određene organizacije, pri čemu povod hapšenja nije poznat. Međutim, Josef K. nastavlja da vodi život kao i ranije, jer se ta organizacija ne boji njegovog bekstva. Pozivaju ga u sud, posećuju kod kuće, prate. Sve vreme on pokušava da sazna razlog svog hapšenja, ali ne dobija istinu od birokratije koja ga okružuje. 

 

Džoana Haris – „Gospoda i igrači“

Privilegovana škola St. Osvald oduvek je bila poznata po savršenom redu i izuzetno dobrim manirima. Teško je i zamisliti da se ovde može desiti nešto drsko, sramno, nečuveno.  Međutim, to se dešava. Počinje nekim malim nesporazumima, ali postepeno dešavanja narastaju kao snežna grudva. Protiv St. Osvalda se vodi tajni rat. 

 

 

Citati Gabrijela Garsije Markesa

 

Volimo ga zato što njegovo delo, obavijeno mitovima i misterijama, želimo da čitamo iznova i iznova. Markes je mnogo dao čovečanstvu, ispričao desetine divnih bajki svog magičnog sveta u kome ljudi umeju da vole i zaista žive . Čak i u ratu i u vreme kuge.

 

 

Evo nekih Markesovih citata injegovih dela i intervjua koji zavređuju da se zapamte.

  • Ne dozvolite sebi da umrete, a da ne doživite ovo čudo – da spavate sa nekim koga volite.
  • Svaka stvar je živa – treba samo probuditi njenu dušu.
  • Ako sretnete svoju pravu ljubav, ona od vas nikuda neće otići – ni za nedelju dana, ni za mesec, ni za godinu.
  • Ako je u nešto uključena žena znam da će sve biti u redu.  Savršeno je jasno da žene vladaju svetom.
  • Za stolom se možete voleti kao i u krevetu.
  • Osmehuj se, ne donosi nevolji zadovoljstvo.
  • U porodičnom životu mnogo je lakše izbeći katastrofu nego dosadne sitnice.
  • Odgovori mu „da“. Čak iako umireš od straha, čak iako ćeš kasnije zažaliti, jer ćeš se kajati celog života ako sada kažeš „ne“.
  • Trenutak izmirenja vredi više nego naručje prijatelja.
  • Uvek sam govorio i nikada neću odustati od svoje reči, da najinteresantniji ljudi žive u Rusiji.
  • SSSR je 22.400.000 kvadratnih kolimetara bez ijedne reklame za koka kolu.
  • Čovek se ne rađa samo onda kada ga majka rodi, život čini mnogo puta da se on ponovo rodi.
  • Nema leka koji može da izleči to što može da izleči sreća.
  • Ne nosim šešir da ni pred kim ne bih morao da ga skidam.
  • Nijedan ludak nije toliko lud ako saslušate njegove argumente.
  • Zašto trošiti toliko reči da objasnimo šta čovek oseća u ratu, ako je dovoljna samo jedna reč – strah.
  • Okružuju nas neobične, fantastične stvari, a pisci nam uporno govore o nebitnim, svakodnevnim događajima.
  • Divna je osobina sposobnost da razmišljamo o radostima iz prošlosti bez gorčine i kajanja.
  • Inspiracija dolazi samo tokom rada.
  • Znanje i mudrost nam dolaze kad  više nisu potrebni.
  • Nisam bogat. Ja sam siromašan čovek s novcem, a to nije isto.
  • Budite spokojni, umreti je teže nego što se čini.
  • Ko čeka dugo, može da sačeka još malo.

 

 

 

Najbolji citati Remarka

 

Remark je bio izuzetno delikatan čovek sa osetljivom, ranjivom dušom i suptilnim talentom. Knjige koje je ostavio ljudima zasnovane su na živim osećanjima i slikama koje su se odigravale pred njegovim očima i živele u njegovom srcu.

 

 

Pisao je o izgubljenoj generaciji, koja ne može da nađe svoje mesto među ljudima koji nisu iskusili strahote rata. Ovo su najbolji citati iz Remarkovih knjiga „Trijumfalna kapija“ , „Tri ratna druga“, „Na zapadu ništa novo“ i „Pozajmljeni život“.  U svakom od ovih romana utisnuta su iskustva i srce voljenog pisca.

 

1. Niko nam ne može postati veći stranac od onog kog smo voleli u prošlosti.

2. Kako nespretan postaje čovek kad istinski voli! Kako brzo iz njega iščili samouverenost! I kako je usamljen, svo njegovo hvaljeno iskustvo raspršuje se kao dim i oseća se tako nesigurno.

3. Samo onaj ko nije jednom ostao sam, ume da prepozna sreću sureta s voljenim.

4. Ljubav ne trpi objašnjenja. Njoj su potrebna dela.

5. Svaka ljubav želi da bude večna. To je njena večita muka.

6. Žena od ljubavi postaje pametnija, a muškarac gubi glavu.

7. Tek kada se konačno rastanemo s nekim, počnemo istinski da se interesujemo za sve što se tiče njega. To je jedan od paradoksa ljubavi.

8. O sreći možemo govoriti pet minuta, ne više. Tu ništa nećemo reći, sem da smo srećni. A o nesreći ljudi govore noćima.

9. Čovek je zaista srećan kada najmanje pažnje obraća na vreme i kada ga ne goni strah. A čak iako smo uplašeni, možemo se smejati. Šta nam drugo preostaje?

10. Sreća je najnedefinisanija i najdragocenija stvar na svetu.

11. Najdivniji grad je onaj u kome je čovek srećan.

12. Sve dok čovek ne odustaje jači je od svoje sudbine.

13. Što je čovek primitivniji, to ima veće mišljenje o sebi.

14. Ne postoji ništa dosadnije nego gledati kako osoba demonstrira svoju pamet. Pogotovu, ako pameti nema.

15. Ništa nije izgubljeno – ponovio sam. – Čovek gubi samo kad umre.

16. Najjednostavniji karakter ima cinik, a najnepodnošljiviji idealista. Zar to nije čudno?

17. Što manje samoljublja čovek ima to više vredi.

18. Pograšno je pretpostavljati da svi ljudi imaju isti kapacitet za osećanja.

19. Ako želite da ljudi ništa ne primete, nije potrebno biti oprezan.

20. Upamti jednu stvar dečko: nikad, ama baš nikad nećeš biti smešan u očima žene, ako učiniš nešto za nju.

21. Čini mi se da žena ne bi trebalo da govori muškarcu da ga voli. To govore njene sjajne, vesele oči. One kažu više od bilo kojih reči. 

22. Ženu bi trebalo ili obožavati ili ostaviti. Sve ostalo je laž.

23. Žena koja pripada drugome pet puta je poželjnija od one koju možete dobiti – staro je pravilo.

24. Ženama ništa ne treba objašnjavati, s njima uvek treba postupati.

25.Žena nije metalni nameštaj, ona je cvet. Ona ne želi poslovnost. Potrebne su joj sunčane, slatke reči. Bolje je svaki dan joj reći nešto lepo, nego celog života predano raditi na njoj.

26. Stajao sam pored nje, slušao je, smejao se i pomislio: Kako je užasno voleti ženu i biti siromašan.

27. Ono što ne možeš dobiti uvek je bolje od onog što imaš. U tome se sastoji romantika i idiotizam ljudskog života. 

28. Kažu da je najteže preživeti prvih sedamdeset godina života. A onda će ići lako.

29. Život je jedrilica na kojoj je previše jedriličara, tako da u jednom trenutku može da se prevrne.

30. Pokajanje je najbeskorisnija stvar na svetu. Vratiti se ništa ne može. Ništa se ne može ispraviti. U suprotnom bismo svi bili sveci. Život nije želeo da nas učini savršenim. Onome ko je savršen, mesto je u muzeju.

31.Principe ponekad treba prekršiti, inače od njih ne bi bilo nikakve radosti.

32. Bolje je umreti kad želimo da živimo nego doživeti da želimo da umremo.

33.Da vam se nešto loše ne bi desilo – ništa ne uzimajte k srcu. Malo toga je na svetu važno.

 

 

 

 

 

Biseri iz ženskih romana

 

Od bulevarskih romana niko više ne očekuje književnu sofisticiranost. Da li težina prevoda ili lakoća žanra dovodi do toga su oni jedan od najznačajnijih izvora literalnih promašaja.

 

 

 

Evo nekih izabranih idiotizama sakupljenih na stranicama ženskih romana.

  • Džoni – šaputala je Margo, - volim te....Džon se okrenuo i dao joj komad piletine.
  • Zaštitiću te od užasne sudbine da zatrudniš – obasuo je Koul samouverenim osmehom. 
  • Prekasno je da postane devica - gorko je pomislio.
  • Džek ju je poljubio, drhteći kao prosjak.
  • Grejs je bila umorna i glatko ga je odbila. Ričard joj se uspavao na uhu i ona se istopila.
  • Oni su imali sve: i duboke uzdahe i prevrnute oči.

 

 

  • U njoj se probudila do tada uspavana žena i otvorila oči.
  • Samo budala bi poverovala u to da ju je voleo zbog njenih usana.
  • U to vreme nije ni pretpostavljao, da se, dok je jeo krvavi biftek, u utrobi žene rađao novi život.
  • Oh, kako je on bio bistar čovek! Prosto je vrveo od ideja!
  • Ženebjef nikako nije mogla da shvati šta je hteo, zašto joj je skinuo donji veš.
  • Muški prsti gladili su njenu golu kožu. Uhvativši ga za ručni zglob, pokidala mu je ruku.
  • Sobarica je pokušala da obriše lice laktom, ali nije uspela – smetale su joj rukavice.
  • Džon se halapljivo zaglavio u njenim usnama, dok je ona sve pokušavala da izbegne: on je tada poljubio njena kolena, leđa, potiljak.
  • Ričard je tačno znao da se tako ne može voleti. Svaki put kad bi je sreo, ona je razjedala njegovo srce.
  • On je okrenuo ka njoj lice, ali njegovo telo se nije okrenulo.
  • Margo je toliko dugo bežala od njega oko drveća, da se on umorio stežući svoje koplje u pesnici i jureći je.
  • U njegovom blistavom umu uvek je nešto ključalo.
  • Četiri meseca nisam skidao pantalone. Jednostavno nije bilo povoda.
  • U dvoranu je ušao čovek veličine male sekvoje. Kesi je jedva otvorila usta.
  • Za mene ne bi bilo većeg zadovoljstva nego da vam budem prvi, - promrmljao joj je na uvo, a Ejmi je drhtavica obuzela celo telo.
  • Ričard je glupo zurio u njen dekolte. Nije mu se pričalo.
  • Njen prćast nos glatko je prelazio u labudov vrat.
  • A vatru nećes da raspališ? – gunđala je Grejs. Džejk se slomio.
  • Džon je skinuo pantalone i Margo se zagledala.
  • Njegovi prsti su zahvatili kovrdže između dugih nogu.
  • Džejn mu je dodirnula usne svojim usnama, osećajući oštar ukus vina. Njen jezik je pronašao isti put kao vino.
  • Seksi osmeh razvukao je njegove obraze ka ušima.
  • Volim te, - prošaputala je Heli. Ben je zastenjao i polako ušao u nju. I zamro od navale emocija. Zadovoljstvo. Toplota. Heli. I na kraju, kod kuće je!
  • Margo je pomilovala njegov poštovani štap i nastavila da mesi testo. 

 

 

 

Poslednji stihovi kapricioznog starca

 

 

Potresni stihovi o prolaznosti života, pronađeni su u staračkom domu u zabitom australijskom gradiću. Kada je ovaj starac umro u staračkom domu malog australijskog grada, svi su smatrali da je otišao ne ostavivši nikakav trag. Kasnije, kada su medicinske sestre raščišćavale njegovu skromnu imovinu, pronašle su ovu pesmu. Njen značaj i sadržina toliko su zadivili osoblje staračkog doma, da su se kopije brzo rasule i po ostalim institucijama. 

 

 

Jedinstveno zaveštanje starca pojavilo se na Božić u časopisima širom zemlje, a takođe i u publikacijama za psihologe. Ovaj starac koji je umro u zabitom australijskom gradiću, zadivio je ljude širom sveta dubinom svoje duše.

 

Šta vidite doktori, šta vidite, 
gledajući me? O čemu razmišljate?
„O, to je mrzovoljni starac, odsutnog pogleda 
Koga godine nisu učinile mudrim,

Koji život nije upoznao. “
Koji sedi nad jelom i ćuti,
Kada sestra pomamno vrišti „Jedi!“
Koji ne primećuje vaše napore
I stalno nešto gubi, čas cipele, čas čarape.

Koji, suprotstavljajući se ili ne,
Dozvoli da se sa njim uradi sve što treba,
Čiji dan treba još nečim ispuniti,
Osim da se okupa ujutru i nahrani za ručak.

Tako vi razmišljate? Tako to vidite?
Onda otvorite oči, lekari. Jer vi mene ne vidite.
Ali, dok tiho sedim ovde,
Potčinjavajući se vašem poretku i ispunjavajući vaše želje
Reći ću vam nesto o sebi i o tome kako se ja osećam.

Ja sam desetogodišnji dečak, koji živi sa ocem i majkom, 
Braćom i sestrama, i naša porodica je najvoljenija na svetu.

Ja sam krilati tinejdžer od šesnaest leta
Koji želi da upozna ljubav
I mladoženja, kome je dvadeset, od zakletve koju sam upravo dao
Srce mi poskakuje.

Ovde mi je dvadeset pet, i ja imam mališana
Kome je potrebna nega, zaštita, dom i porodica.
On raste brzo i u mojim tridesetim
Ja shvatam da su nas porodične veze čvrsto vezale zauvek.

U četrdesetim žena mi nije dozvolila da budem sasvim tužan
Kada su deca napustila dom
A u pedesetim oko mojih nogu trčali su unuci,
Ponovo smo bili s decom, moja voljena i ja.

Ali evo, nada mnom se nadvio crni oblak: moja žena je mrtva.
Sa užasom gledam u budućnost, drhteći od onoga što me čeka tamo.

Sada živim za decu i njihovu decu.
Mislim na prošle godine, na ljubav koju sam imao.

Sada sam starac....i život, okrutna stvar
Čini da izgledam glupo.

Telo mi se raspada, snaga nestaje,
Na mestu gde je nekada bilo srce, kamen je sada.
Ali unutar oronule ljušture i dalje živi mladić
Sa srcem koje i dalje tuče kao da je na baterije.

Sećam se svega, radosti i bola.
Volim ovaj život i živim kao ranije.
Vremena je bilo tako malo, i proletelo je tako brzo
I znam da ništa na ovom svetu ne traje zauvek.

Dakle, otvorite oči ljudi!
Otvorite i pogledajte mrzovoljnog starca.
Pogledajte pažljivije! I videćete me...

 

Original koji na engleskom zvuči srceparajuće, možete pročitati ovde.

 

Dodatne informacije