Azija


Ski centar Erzurum



Jedno od prvih pisanih svedočanstava o Erzurumu potiče još iz XIV veka kada je engleski putopisac Ser Džon Mandevil napisao žurnal o svojim putovanjima kroz današnju Tursku. Erzurum je tada opisan kao veoma hladno planinsko mesto i sve do danas je ostao jedna od najhladnijih tačaka u Turskoj, a činjenica da se moderno skijalište Palandoken, čiji najviši vrh dostiže 3271m, nalazi na oko 5km južno do grada, čini ovo područje centrom zimskih sportova. Erzurum ima mnogo toga da ponudi ljubiteljima zimskih sportova, pružajući istovremeno fantastičan uvid u to kako se živi u Turskoj na početku 21. veka. Istorija grada je veoma bogata i turisti mogu videti mnoge toga što je tokom vekova ostalo iza naroda koji su naseljavali ovu regiju. Rimski, jermenski, vizantijski i seldžučki uticaji deo su u arhitekture Erzuruma. Jedna od njegovih najpoznatijih znamenitosti je Kale – tvrđava, koja je sazidana tokom vladavine vizantijskog cara Teodosija II, koji je ostao upamćen i kao vladar zaslužan za čuvene carigradske bedeme.



Što se tiče njegovog imena, smatra se da je Erzurum izveden iz arapske fraze „Arz ur-Rum“, što znači „zemlja Rimljana“. Ova fraza ilustruje i ključnu ulogu koju je Erzurum imao kao strateška tačka u održavanju regionalne geopolitičke raspodele moći. Pored gradske tvrđave, skoro sve ostale istorijske znamenitosti skoncentrisane su oko glavne ulice. Malo niže od tvrđave nalazi se Minaret Medresesi koji je izgrađen negde oko 1253. u vreme vladavine seldžučkog sultana Aladina Kejkubada II čija je ćerka naložila izgradnju ovog spomenika kulture. Iako je Erzurum bio deo Osmanskog carstva još od 1515., Osmanlije nisu ostavile mnogo istorijskih tragova za sobom. Iza Mongola, koji su pre Osmanlija držali grad, ostala je velelepna džamija Yakutie Medresesi sagrađena 1310. u kojoj je sada smešten Muzej islamske i turske umetnosti.



Poslednjih godina u Erzurum se slilo oko 600 miliona dolara investicija kako bi se izgradilo sve što je neophodno za razvoj zimskih sportova. Jedan turski zvaničnik nedavno je izjavio da je namera Turske da Erzurum nadmaši Davos, čuveni skijaški centar u Švajcarskoj.


 


Indija


Indija je druga zemlja po brojnosti populacije, odmah iza Kine i sedma po veličini. Ima 1,1 milijardu stanovnika i sva je u kontrastima koji ponekad fasciniraju. Prostire se od ledenih brda Himalaja, preko tropskih zelenila Kerala, obala svetog Ganga i pustinja, pa sve do Indijskog okeana. U svakom indijskom gradu je moguće videti predstavnike različitih rasa, religija, kasta, jezika i filozofije.



Zemlja u kojoj je Buda živeo i propovedao i čiji religijski festivali potiču od pamtiveka, danas je drugi najveći proizvođač softvera na svetu, a poseduje i nuklearno oružje i svoje satelite. I pored toga, u ovoj velikoj zemlji oko 40%  stanovništva i dalje gladuje. Kuće od blata i bez čiste vode u Delhiju, Mumbaju i Kalkuti, neobrazovane žene, mnogo neuhranjene dece, i dalje se mogu videti na svakom ćošku. Uprkos tome, neverovatnim paradoksima, kao i pomešanim osećanjima koje posetioci ovde dožive, Indija i dalje ostaje neverovatno primamljiva turistčka destinacija. Teško je odoleti specifičnom duhu, brzini života na punim bazarima, jarkim bojama koje okružuju prostor pun različitih mirisa, omamljujućoj muzici. Putovanja u Indiju, turistima će sigurno promeniti pogled na svet, a osećanja koja će ovde osetiti će pamtiti zauvek.



Čuveni zlatni trougao čine Delhi, kao glavni grad Indije, Agra, grad Tadž Mahala i Džaipur, postojbina velikih mogulskih tvrđava. Oni pokazuju jedan novi svet, svet bogatstva i snova kao iz bajki. Od 28 država koliko broji Indija, ova tri grada, svaki udaljen na oko 250 kilometara jedan od drugog, nalaze se u tri različite države. Agra je smeštena u najmnogoljudnijoj indijskoj državi Utar Pradeš, Džaipur je deo Radžastana, dok je Delhi smešten u istoimenoj državi.

 

Zajedničko svim indijskim gradovima, pa i onim iz zlatnog trougla, je intenzivan saobraćaj, previše ljudi i najrazličitija prevozna sredstva na ulicama. Ovde ima svega od bicikla, motora, rikši, kombija, autobusa, kamiona i automobila, preko slonova, kamila, majmuna, pasa, krava. Pravo prvenstvo prolaza ima najveći ili najspretniji, a saobraćajni znaci i semafori ne služe ničemu. Svi negde žure, ali i u ovakvom haosu sve ipak dobro funkcioniše. Ponekad, na sred ulice, stoje i brojni hramovi. Budistički, hinduistički ili islamski, ima ih na sve strane. Mnogi su izgrađeni i pre izgradnje ulica, a sveta mesta se ne smeju pomerati, pa to usporava ionako zakrčen saobraćaj.

 

 

Ono što je takođe zajedničko za ceo potkontinent je pikantna indijska hrana. Indija je raj za vegetarijance. Pirinač kao osnovna hrana, vegetarijancima će pogodovati dok će se ostali morati zadovoljiti samo pileći mesom. Do alkohola se teško dolazi, jer se mora znati u kojim pabovima i restoranima se prodaje. U super marketima ga nema, već samo u specijalizovanim radnjama. Izuzetak je Goa gde alkohola ima svuda i po vrlo povoljnim cenama.

Kada putovati u Indiju

Prvo pitanje koje treba rešiti kada planirate posetu Indiji je kada putovati i gde. Stvar je u tome što Indija obuhvata nekoliko klimatskih zona pa se vreme od regiona do regiona može znatno razlikovati. Tako na primer, u novembru počinje sneg na Himalajima, na jugositoku počinje sezona monsuna i kiša, dok na jugozapadu počinje letnja turistička sezona. Majski praznici su odličan termin ako želite da posetite Himalaje, ali je istovremeno temperatura u većem delu Indije preko 40 stepeni, pa je obilazak Zlatnog trougla Indije veoma naporan. Da bi ste se iz Indije vratili sa lepim utiscima, najbolje je da se upoznate detaljno sa klimatskim uslovima mesta u koje putujete.

 


Avganistan





 


Sirija



Direktor Luvra – Andre Paro, rekao je jednom prilikom: “Svaki civilizovan čovek ima dve domovine. Prva je tamo gde se rodio, a druga je Sirija.” Teško je ne složiti se sa njim: u Siriji se turisti osećaju ne kao u gostima, već kao kod kuće. I pored svih različitosti i neobičnosti, ona je “svoja”.



Na ovoj zemlji su se rađale i rušile imperije i velike svetske kulture, ostavivši potomcima u nasleđe tvrđave, puteve, akvadukte i cele gradove.

Većina istorijskih objekata ima gigantske razmere. I sama Sirija, bez obzira što na karti ne izgleda velika, impresionira svojim prostranstvom i rastojanjima. Međutim, to ne znači da treba žuriti i da kao japanski turisti treba da trčite od mesta do mesta. Naprotiv, mnogo je bolje prilagoditi se sirijskom tempu: tumarati po uskim ulicama biblijskih gradova, pušiti nargile, sedeti pored antičkih spomenika i razgovarati sa Sirijcima koji na ulici piju slatki čaj.



Siriju s punim pravom možemo nazvati Svetom zemljom. Upravo u Siriji je kršten Savl – budući apostol Pavle. Prvi hriščani su se od progona skrivali u Damasku. I upravo ovde, i samo ovde, se do današnjih dana, sačuvao jezik kojim je govorio Isus Hrist.


 


Jordan


Iako su evropski turisti otkrili bliski istok pre skoro 100 godina, Jordan je još uvek, za razliku od suseda ( Egipta i Izraela) neotkrivena turistička destinacija. Jordan je zemlja planina i plaža, sa bogatom tradicijom i bogatim antičkim nasleđem.

Čak 85% površine Jordana čini pustinja. Severne planine, bogate maslinama, spuštaju se do Mrtvog mora, najniže tačke na planeti. Južni deo Jordana leži na Crvenom moru gde se nalaze peščane plaže i najlepši koralni grebeni na Zemlji.



Jordan se nalazi na raskršću Evrope, Azije i Afrike. Ovim putem prolazile se armije Grka, Rimljana, Persijanaca, Egipćana, Arapa i krstaša i na hiljade arheoloških nalazišta iz raznih perioda svedoči o bogatoj prošlosti.

Kralj Abdulah II je modernizovao ovu nekada zaostalu državu. Žene su integrisane u društveni život bolje nego bilo gde na Bliskom istoku. Jordanci su obrazovana nacija, 3% populacije ima završen fakultet.



 

Dodatne informacije