Portugalija


Portugalska kuhinja


Iako geografski gledano Portugalija ne pripada Mediteranu, portugalska kuhinja po mnogo čemu podseća na mediteransku. Ipak, s obzirom da su moreplovci nekada moćnog portugalskog carstva među prvima počeli da u Evropu donose egzotične kulinarske sastojke i plodove, portugalska kuhinja se po mnogo čemu razlikuje od mediteranskih standarda.



Zvuči pomalo čudno, ali ova država koja izlazi na Atlanski okean, prebogata ribom i morskim plodovima, za nacionalno jelo ima ribu iz udaljenih hladnih mora Skandinavije i Kanade. U pitanju je riba bakalar (bakaljau), koji se služi svuda i u svakoj prilici. Priprema se na bezbroj načina, najčešće u kombinaciji sa krompirom, crnim lukom i maslinama.



I ponuda supa i čorbi je veoma raznovrsna. Najpoznatija je čorba kaldo vedre koja se priprema od krompira, kupusa, maslinovog ulja, jaja i korijandera.


Bogata istorija Portugalije i kolonijalna prošlost ostavila je uticaj na portugalsku kuhinju pa je na primer pirinič jako zastupljen u ishrani. Česta su i jela koja imaju afrički ili brazilski ukus. Naravno, plodovi mora su zastupljeni na svakom koraku.


Idući od severa prema jugu, portugalska kuhinja sve više ima primorski karakter. Dok su na severu karakteristična masna jela, na jugu se pretežno pripremaju laganija jela. Ponekad između sela udaljenih svega 20 - 30 km, kulinarska različitost može biti neverovatna. U zabačenim selima, hrana se još uvek priprema na tradicionalan način.


 


Lisabon


Jednu od najstarijih evropskih prestonica, Lisabon, osnovali su još drevni Feničani nadenuvši joj ime Olispio, što u prevodu znači Luka sirena. Ime koje danas nosi je dobio u 13.veku, kada je i postao glavni grad Portugalije. Baš kao i Rim i Istanbul, Lisabon leži na sedam brežuljaka na kojima se vekovima stvarala civilizacija i bogatila istorija.



Tvrđava Svetog Đorđa, stara osam i po vekova,sa čijih se zidina pruža fantastičan pogled na ceo grad, jedna je od retkih građevina koje su preživele katastrofalan zemljotres 1755.godine koji je sravnio sa zemljom 75% grada. Na praznik Svih svetih, 1. novembra, kada je većina građana Lisabona bila u crkvama na misama, desio se snažan potres koji je uticao i na to da se reka Težo, koja protiče kroz centar grada i koja mu je uvek davala naročitu draž, naglo povuče, a zatim vrati kao talas visine 20 m, koji je odneo u smrt skoro 200. 000 ljudi. Markiz de Pombal, ondašnji premijer, inicirao je ponovnu izgradnju razorenog grada, vodeći ovoga puta više računa o izdržljivosti i čvrstini građevina. Danas, spomenik Markizu de Pombalu stoji u srcu grada, na Trgu slobode, na kome se održavaju sve važne manifestacije i sa koga se odvajaju svi važni putevi.



Još jedna od interesantnih građevina u Lisabonu je i manastir Žeronimo. Sagrađen je na početku 16.veku na inicijativu Manuela Prvog, u pomorskom stilu, a u slavu Portugalije. Građevina duga 315 metara danas je grobnica Manuela Prvog, a tu je sahranjen i čuveni moreplovac Vasko de Gama.



Jedna od najstarijih četvrti u gradu je Alfama. U njoj se i dalje mogu naći ljupke, živopisne kućice još iz perioda ranog srednjeg veka. Bairo Alto je , takođe, stari deo grada na čijim se ulicama rodila karakteristična portugalska fado muzika, koja nostalgično govori o različitim ljudskim sudbinama. Danas postoje brojni fado klubovi u kojima se, uz vino i bakalar, može uživati u zvucima ove muzike.


Za sladokusce koji se nađu u Lisabonu, obavezna stanica je poslastičara Pasteis de Belem, koja postoji još od 1841.godine i koja po vlastitoj recepturi, do danas, priprema voćne i kremaste kolače specifičnog ukusa i mirisa.



Glavno odmaralište i šetalite u Lisabonu je jedan od najvećih parkova u Evropi, park Monsanto. On se prostire na čak 10 kvadratnih kilometara i stanište je narazličitijeg rastinja pa ga zbog toga mnogi smatraju najvećim ekološkim parkom. Udaljen je petnaestak minuta od centra grada i do njega se može doći fascinantnim metroom, koji se prostire na nekoliko nivoa i povezuje sve delove grada. Međutim, za najupečatljiviji doživljaj grada, potrebno je obići ga tramvajem 28, zaštitinim znakom Lisabona, koji svojim karakterističnim izgledom i trasom vraća svoje putnike na početak prošlog veka, kada je i on sam prvi put izašao na ulice ovog prelepog grada.


 

Dodatne informacije