Manastiri i crkve

 

Manastir Visoki Dečani

 

 

Manastir Visoki Dečani, zadužbina kralja Stefana Dečanskog, nalazi se između Peći i Prizrena, u podnožju planinskog masiva Prokletije, na levoj obali rečice Bistrice. Kako legenda kaže, ovo mesto je zbog svojih prirodnih lepota izabrao sam kralj Stefan, te je izgradnja crkve Hrista Pantokratora (Svedržitelja) počela 1327. godine pod vođstvom glavnog majstora, katoličkog monaha fra Vita iz Kotora. Za svog života, kralj Stefan je izdao ktitorsku povelju kojom je obezbedio nastavak radova, pa je nakon njegove smrti radove na izgradnji ovog manastira 1335. godine priveo kraju njegov sin car Dušan. Prvi krizni period za manastir nastupio je posle kosovskog boja, jer je nakon oduzimanja imanja osiromašio, ali je nepunih deset godina kasnije ponovo stao na svoje noge uz pomoć kneginje Milice i njenih sinova. Tokom perioda obnove Pećke patrijaršije i 17. veka, manastir Visoki Dečani doživeo je procvat, da bi tokom Velike seobe Srba bio opljačkan od strane turske vojske.


Jednostavna i skladnih proporcija, Crkva Hrista Svedržitelja jedna je od najvećih građevina srednjevekovne Srbije, koja predstavlja jedinstveni spoj vizantijskog, romanskog i gotičkog stila i tradicionalne srpske umetnosti. Oslikavanje hrama trajalo je punih petnaest godina, od završetka radova do 1350. godine, a na ukrašavanju ovog prostora angažovani su najbolji umetnici Dušanovog carstva koji su, prema nekim podacima, oslikali više od 20 ciklusa freski i preko 10 hiljada pojedinačnih likova. Svi freskopisci ostali su nepoznati, osim jednog koji je mestu ostavio svoj potpis i koji će se kroz istoriju pamititi kao „grešni Srđ“. Hram je ukrašen i bogatim skulpturama, među kojima se posebno ističu skulpture na zapadnom portalu crkve, koje prikazuju Isusa Hrista sa dva anđela. Sam manastir ograđen je visokim zidom, a pored crkve Hrista Svedržitelja unutar manastirskih zidova, izgrađeni su i konaci kao zajednička trpezarija. Desetak kilometara uz Bistricu, sve do sela Gornje Belaje, nalaze se poznate dečanske isposnice: svetog kralja Stefana Dečanskog, svete Jelene, svetog Jefrema, srednja i Belajska isposnica.


Pored svoje arhitekstonske posebnosti, bogatih skulputra i izvanrednih freski, manasir Visoki Dečani ima i svoje druge istorijski i kulturno značajne dragocenosti. Među najvećim draguljima zbirke predmeta koji su pohranjeni u ovom manastiru, najznačajniji su svakako ćivot za mošti Svetog kralja i igumanski presto iz 1335. godine. Posebno bogatsvo ovog manastira predstavlja galerija ikona, koja uključuje ikonostase od 14. do 19. veka, kao i manastirka biblioteka, zbirka od oko 150 knjiga, što rukopisanih a što štampanih. Zbog svih svojih kvaliteta, ovaj manastir je od 2004. godine pod zaštitom Uneska kao mesto svetske kulturne baštine. Naime, smatra se da su njegove freske najznačajniji primer renesanse Paleologa u vizantijskom slikarstvu, te da su dragocen zapis o životu u 14. veku.

 


Manastir Suvodol



Manastir Suvodol se nalazi u opštini Zaječar, u ataru sela Selačka. Smešten je u dolini istoimene reke, na jednoj zaravni koja je usečena u severnu stranu planine Manastirska Glama. Okružen je zelenilom i može se primetiti tek pred sam ulaz u manastirsku portu. Poznat je i kao Bogorodičin manastir, pošto je posvećen rađanju presvete Bogorodice. Poreklo imena Suvodol se ne zna i neshvatljvo je zašto nosi takvo ime kada se može pohvaliti izuzetnim vodenim bogatstvom..

Manastir je jedno od najstarijih zdanja u ovim predelima, ali o njegovom nastanku i dešavanjima u njemu nema mnogo podataka, jer su manastirske arhive uništavane dva puta – u srpsko- turskom ratu i tokom sukoba sa Bugarskom. Sagrađen je u 11.veku, u vreme kada je Vizantija osvojila Vidinsku oblast, u periodu od 1004. do 1008.godine, ali je već krajem veka bio srušen od strane Kumana i drugih lutajućih plemena. Za vreme vladavine kralja Milutina, manastir je ponovo sazidan, a u vreme kneza Lazara Hrebeljanovića je dobio i svoj konačni izgled. 1869.godine primećene su pukotine na oltaru, pa je manastir ponovo srušen. Na istom mestu podignut je nov, u čiji je oltar ugrađen i deo moštiju iscelitelja svetog Pantelejmona, pa se iz tog razloga veruje da voda iz česme u manastirskoj porti ima lekovita svojstva. Ljudi dolaze ovde zbog problema sa vidom, padavicom, glavoboljom, turberkulozom, ali i da bi se oslobodili strahova.

Što se tiče pisanih dokumenata o istoriji ovog manastira, ostao je Marinkov Jevanđelistar iz 14.veka i Oktoih iz 1692.godine, koji su poklonjeni Srpskoj kraljevskoj akademiji. Josif Pančić je, nakon svog boravka u Suvodolu, ostavio zapis da je manastir u potpunosti obnovljen i oslikan 1645.godine. Sačuvan je i jedan nadgrobni spomenik iz 1255.godine.

Da je u ovom manastiru bilo mnogo stradanja, svedoče ljudske kosti koje su iskopavane za vreme zidanja nove zgrade, kao i one koje izbacuje reka iz planinskih pećina, u periodu jakih kiša i topljenja snega. Za vreme bugarske okupacije, na primer, 1917.godine, ovde je ubijeno 82 monaha iz Timočke krajine, od toga dvojica baš iz Suvodola.

Do 1946.godine, Suvodol je bio muški manastir, ali nakon završetka Drugog svetskog rata, oduzeta mu je sva imovina, tako da su ga svi monasi napustili. Obnovljen je dolaskom monahinja iz Bosne i sremskih manastira, i od tada je Suvodol ženski manastir u kome i danas živi samo par monahinja.

Manastir se izdržava od stočarstva i poljoprivrede, kao i od priloga vernika.

 

 

Isposnica Svetog Save

 

 

Isposnica Sv. Save se nalazi na planini Goliji, 3,5 km od puta manastir Studenica - Ivanjica. Do isposnice se može stići isključivo pešice, markiranom planinarskom stazom.

 

 

 

 

Rumunska pravoslavna crkva

 

Rumunska pravoslavna crkva u Vršcu izgrađena je 1913 .godine zalaganjem prote Trajana Opree i finansiranjem radova od strane 80 ktitora. Hram je posvećen Uspenju Gospodnjem.

 

 

Manastir Pridvorica

 

 

Manastir Pridvorica je jedan od najvažnijih istorijskih spomenika u ivanjičkom kraju. Na osnovu Nemanjine povelje date manastiru Studenica, pouzdano se zna da je ovde bio ženski manastir i da su kaluđerice izrađivale kvalitetnu tkaninu i uticale na okolna sela da razvijaju domaću radinost. Crkva arhitektonski pripada Raškoj školi. Smatra se da ga je podigao sluga koji je radio "pri dvoru" kod Nemanjića pa otuda i naziv Pridvorica.

Muški manastir Pridvorica je jedan od retkih manastira koji ima svoj grb. Udaljen je 28 km od Ivanjice prema Studenici i sa njima povezan asfaltnim putem.

 

 

 

Dodatne informacije