Sela


Zlatibor - Selo Ljubiš



Selo Ljubiš na Zlatiboru krasi prelepa priroda, cvrkut ptica, mir i tišina. Nalazi se pored magistralnog puta Zlatibor - Nova Varoš. Ukoliko želite da odmor provedete daleko od buke, u selu je moguče nači smeštaj.



 


Sela Kosjerića



Seča Reka

Seča Reka je jedan od začetnika seoskog turizma Srbije. Još davne 1995 .godine, selo je dobilo "Turistički cvet", najveće priznanje Turističke organizacije Srbije. Smešteno na 480 - 550 m nadmorske visine, sa živopisnim pejzažima, mnoštvom potoka i šuma, pruža neiscrpne mogućnosti za šetnju i planinarenje. Crkva brvnara iz vremena Karađorđa predstvalja značajan kulturno - istorijski spomenik. Osim toga, značajni su i spomenici krajputaši i brojni tragovi ranijeg života.

Selo je od Kosjerića udaljeno 7 km.

Varda

Selo Varda je smešteno na obroncima planine Povlen, na nadmorskoj visini od 800 - 900 m, 18 km od Kosjerića. Varda je okružena pašnjacima, mladim šumama i voćnjacima. Pored planinarenja, postoji mogućnost lova i organizovanja izleta do reke Drine koja je udaljena samo 10 km.

Mionica

Mionica je tipično planinsko selo, rasuto po brežuljcima, okruženo pašnjacima, cvetnim livadama i borovom šumom. Kroz selo protiče reka u kojoj se može pecati, dok za planinarenje postoje obeležene pešačke staze. Selo leži na 620 m nadmorske visine, 9 km od Kosjerića. U neposrednoj blizini se nalazi turistički centar Divčibare.

 


Mokra Gora



Mokra Gora pripada grupi planinskih zlatiborskih sela starovlaškog tipa, gde su kuće raštrkane po brdima i padinama. Srednja nadmorska visina područja na kom je smeštena Mokra Gora iznosi oko 1000 metara. U njoj živi oko 1000 stanovnika. Ovaj mali raj je smešten uz samu granicu sa Bosnom, između Zlatibora i Tare. Prostor Mokre Gore je bogat šumama, cvetnim livadama i bistrim planinskim potocima.


Mokra Gora

Mokra Gora - Sargan


U ataru sela se nalaze dve crkve. Jedna je u samom selu, a druga u zaseoku Kršanje. Ovu drugu, Turci su 3 puta spaljivali, a Mokrogorci je uporno podizali iz pepela. Po predanju, sagrađena je krajem XVII veka, pre Velike seobe Srba, na skrovitom mestu kraj reke Belog Rzava.

Na području Mokre Gore, zanatstvo ima dugu tradiciju. Kako je bor ovde bio oduvek izvor života, razvijani su razni drvodeljarski zanati, ali i proizvodnja katrana luča i smole. Jedino je ovde u celom užičkom kraju sačuvan tradicionalni način proizvodnje katrana. Sa ovim proizvodom je razvijen i narodni običaj da se na Spasovdan na svakoj kući pored vrata i desni desni kuk svakog govečeta nacrta katranom krug i u njemu krst (zaštita od demona za kuću, od mušice za goveče).


Mokra Gora u januaru


Krajem juna, odrzava se tradicionalna manifestacija „Zavičajni dani“ koja okuplja Mokrogorce koji su otišli iz sela. Događaj predstavlja tradicionalne zanatske i prehrambene proizvode, oživljava stare običaje, okuplja trubače i veliki broj domaćih i stranih turista.

Seoski turizam je razvijen i u okolini se nalazi veliki broj turističkih atrakcija: Zlatibor, Tara, jezero Perućac. Iznad samog sela je Mećavnik i polazna stanica Šarganske osmice. Posebnu atrakciju predstavljaju stanice Jatare i Bele Vode do kojih vode uređeni putevi. Česta destinacija izletnika je uređeno kupalište na izvoru Ravni Gaj.

Kroz selo prolazi magistralni put Užice – Višegrad.


 


Kovačica


Slovačko selo Kovačica je zahvaljuci svojim slikarima naivcima poput Zuzane Halupove i Martina Jonaša steklo svetsku slavu. U njemi i danas skoro svi slikaju. Selo su 1802. godine osnovali Slovaci koji su iz Slovačke naseljeni ovde da bi sačuvali Austriju od upada Turaka. Stanovnici Kovačice sačuvali su svoje običaje i tradiciju do danas i na slikama su uglavnom zastupljeni tradicionalni motivi.Zavisno od slikara, neke slike je moguće kupiti.

Pored galerije naivne umetnosti, česta meta turista u opštini Kovačica je i Muzej Mihajla Pupina u njegovom rodnom mestu Idvoru.

Udaljenost
Beograd 49 km

 

Kovačica

 

Naivno slikarstvo



 


Tekija



Tekija je mesto sa oko 1000 stanovnika, smešteno  uz obalu Dunava, na zelenim padinama Miroča. Iako se još za vreme Prvog srpskog ustanka naselje pominje pod sadašnjim imenom, najstarije kuće nisu starije od tridesetak godina jer je stara Tekija potopljena izgradnjom hidroelektrane "Đerdap 1". Zauvek je tada u dubinama Dunava nestalo i 3 km udaljeno ostrvo Ada – Kale na kom je Milenko Sojković, srpski vojvoda iz Prvog srpskog ustanka, sa svojom poterom uhvatio i pogubio četvoricu beogradskih dahija: Aganliju, Kučuk – Aliju, Fočić – Mehmed agu i Mula – Jusufa. Ostrvo je inače posle Prvog svetskog rata pripalo Rumuniji, ali je ostalo naseljeno Turcima pa je bila prava Turska oaza u Evropi. U Tekiji su Turci 1788. godine nabili na kolac, Koču Anđelkovića, vođu ustanka po kom je čitav ovaj kraj nazvan Kočina krajina. Spomenik podignut 1927. godine njemu u čast, premešten je pred potapanje 3 km od Tekije prema Kladovu.


Tekija Dunav

Tekija Dunav


Danas je Tekija najpoznatija po turističko – ribolovačkoj manifestaciji „Zlatna bućka“, kada se ovde sjati nekoliko hiljada ribolovaca, pivopija, ljubitelja ribljih čorbi...Postoji i plaža, ali bez odgovarajuće infrastrukture.

Zbog svojih prelepih uvala, blizine Trajanove table (8 km uzvodno), brda sa kojih se pruža lep pogled na Đerdapsko jezero, Tekija, smeštena u najlepšem delu Nacionalnog parka Đerdap, predstavlja jedno od prijatnijih mesta za odmor na Dunavu.

 

Tekija Dunav

Tekija Dunav


Istočna Srbija - Turistička karta Tekija- karta

 

Dodatne informacije