Arheoloska nalazista


Trajanov most



Trajanov most, podignut za samo dve godine, od 103. do 105. godine, omogućio je velikom rimskom imperatoru Trajanu po kojem i nosi ime, da iz tadašnje Gornje Mezije pređe Dunav i osvoji Dakiju. Ovo je prvi most koji je sagrađen na donjem Dunavu, u blizini Kladova sa srpske i Turn Severina sa rumunske strane i preko hiljadu godina smatran je za najduži most ikada sagrađen, s obzirom na to da je  bio dugačak nešto više od hiljadu metara.



Izgradnja mosta preko Dunava, koji je na ovom mestu širok oko 800 metara, poverena je najvećem arhitekti tog vremena, Apolodoru iz Damaska, a radi izgradnje mosta Dunav je pregrađivan, a njegov tok više puta preusmeravan, te su  stubovi uglavnom građeni na suvom. Ova, za to vreme impozantna građevina, nažalost, nije dugo bila u upotrebi. Prema nekim izvorima most je srušen po Hadrijanovom naređenju, već 20 godina nakon što je sagrađen, dok drugi izvori govore da je most srušen po naređenju Aurelijana (270 – 275) kada su Rimljani pod naletom varvarskih plemena napustili Dakiju. Ređi su oni koji tvrde da se most raspao prirodnim putem, zbog dejstva vode, mnogo kasnije.


Poslednja arheološka istraživanja ovog mosta, sprovedena 2003. godine, pokazala su da je ukupna dužina mosta bila 1.097,5 metara, a širina 14,5 metara, dok je razmak između stubova oko 55 metara. Video snimanja podvodnih ostataka stubova mosta, pored uklesanih kamenih blokova zabeležila su i mnogobrojne drvene ostatke, na kojima se i nakon više od 19. vekova pod vodom i dalje mogu uočiti godovi. I danas se mogu videti ostaci prvih stubova na obe obale Dunava, dok je izgled mosta ovekovečen i u Rimu, uklesan na Trajanovom stubu.

 


Vlasac



Vlasac je arheološko nalazište, udaljeno 3 km od Lepenskog vira, na kome su pronađeni dokazi o životu na ovim prostorima u periodu holocena, poslednjeg ledenog doba. Iskopavanja su ovde počela tokom sedamdesetih godina 20.veka, a razlog su bili brojni skeleti, stambeni objekti, grobnice i razni predmeti koji su pronađeni u zemljištu koje je Dunav godinama ispirao. U periodu od 2006. do 2008.godine,obnovljena su iskopavanja na ovom lokalitetu i pronađeni su jedna grobnica, ljudski skeleti i brojni ornamenti koji su bili deo pogrebne odeće. Utvrđeno je i da je oblast današnjeg Đerdapa bila nastanjena još u mezolitu, 10000.godina pre nove ere, a pronađene stvari omogućile su shvatanje načina života ljudi koji su živeli na ovom prostoru posle ledenog doba. Interesanti su ukrasi na odeći od morskih pužića, kao i od školjke spondilus koja se može naći samo u morima, tako da to ukazuje da su se ovi ljudi ili bavili trgovinom ili su imali načina da Dunavom plove do Crnog mora.



 

 

Singidunum

 

Singidunum se prvi put spominje 279.godine p.n.e. kao naseobina keltskog plemena Skordisci. Njih su, 85. godine p.n.e., sa tih prostora oterali Rimljani, pod čijom je vlašću naselje bilo sve do 5.veka. Rimljani su ovde napravili kastrum, ili vojni logor.  U njemu su se nalazile oficirske zgrade, barake za vojnike, mesta za obuku i zanatlijske radnje, a ležao je na području Gornjeg grada i parka Kalemegdna. Imao je dve kapije – portu praetoriu, kod Deferdarove kapije, i portu decumanu, kod beogradske biblioteke, i njeni ostaci se i danas mogu videti u biblioteci, u Rimskoj dvorani.Ostaci zidina kastruma i ugaone kule i dalje stoje kod Despotove kule, iza Zindan kapije. Kastrum je imao i pristanište, blizu kule Nebojše, ali je ono zatrpano i zatvoreno u 19.veku. Singidunum je u početku imao status vojnog i opštinskog mesta, potom grada sa ograničenom samoupravom i na kraju kolonije rimskih građana.

Civilni deo naselja prostirao se od Tvrđave do Bulevara kralja Aleksandra, a veliki broj današnjih ulica se i dalje nalaze u istom položaju kao i u vreme Rimljana. Glavno mesto okupljana je bio gradski trg, koji se nalazio na području Narodne banke. Tu su se održavale važne manifestacije, o čemu svedoče pronađeni ostaci žrtvenika i spomenika božanstvima. Gradske upravne zgrade su se nalazile na trgu, a od njega su se odvajale dve glavne ulice sa stambenim jedinicama i trgovinama.

Singidunum je imao sistem kanalizacije i vodovod sa keramičkim cevima. Korišćen je sve do 19.veka, a u vreme Turaka duž vodovoda su se zidale kule na kojima se prodavala voda. Tako je nastala i poznata Terazijska česma. Pored toga, naselje je imalo i javno kupatilo, koje se nalazilo na Studentskom trgu, ličilo je na današnje spa centre, sa svlačionicama i prostorom za masažu i vežbanje.

Prvi sačuvani podaci iz vremena Singidunuma su posveta na jednoj mermernoj ploči,kao i dva natpisa na grčkom i latinskom, nađeni kod Univerzitetske biblioteke i Saborne crkve. O ovom periodu svedoče i brojni rimski sarkofazi, nađeni duž ulica Majke Jevrosime i Palmotićeve, rimsko groblje kod Stambol kapije,  kao i dve nekropole – jedna u ulici Tadeuša Košćuška, i druga koje se pružala od Trga republike do Malog Mokrog Luga.

 

 

 


Justinijana Prima



Justinijana Prima, odnosno Caričin Grad kod Leskovca, bio je jedan od najvažnijih vizantijskih gradova u unutrašnjosti Balkanskog poluostrva. Car Justinijan, jedan od najznačajnijih vizantijskih careva, koji je rođen u južnoj Srbiji, odlučio je da u svom rodnom kraju, na padinama planine Radan i van glavnih puteva podigne grad.

Jezgro grada sačinjeno je od 3 celine: Akropolja, Gornjeg i Donjeg Grada. Caričin Grad je nastao po uzoru na istočne gradove, dok se uticaj rimske tradicije vidi u projektovanmi blokovima kojima su rešeni unutrašnji prostori,



 

Sirmium

Antički Sirmium, nad kojim leži današnja Sremska Mitrovica, bio je jedna od prestonica Rimskog carstva u vreme tetrarhije. Najvažniji otkriveni građevinski kompleks u Sirmiumu predstavlja carska palata, otkrivena 1957 .godine. Palata je otkrivena u južnom delu Sirmijuma, neposredno uz južni bedem, koji se nalazio uz obalu Save. Takav položaj nije slučajan. Palata je bila locirana na najbezbednijem mestu u gradu, pored reke Save koja se mogla lako preći u slučaju opasnosti i istovremeno najdalje od severnog bedema koji je bio najugroženiji. Iako je do sada otkopan tek jedan mali deo, nema sumnje da se radi se radi o luksuznom objektu sa dekorativnim podnim mozaicima, fresko slikarstvomi mermernim arhitektonskim delovima. Prirodnu celinu sa carskom palatom čini hipodrom. Iako je građevinski potpuno definisana krajem 3.veka, tokom arheoloških istraživanja otkriveni su mozaici u više nivoa što ukazuje na postojanje nekoliko građevinskih faza u periodu od I.do IV veka.

U II veku oko Simiuma je podignut bedemkoji je krajem III veka uklopljen u arhitekturu Carske palate. Posebnu zanimljivost predtavljaju dobro čuvane instalacije za centralno grejanje sa toplim vazduhom.

Sirmium se u potpunosti nalazi ispod Sremske Mitrovice što ograničava istraživanja. Pronađeni predmeti čuvaju se u muzeju u Sremskoj Mitrovici. Nedaleko od Sirmijuma se nalazi Specijalni rezervat prirode "Zasavica".

 

Dodatne informacije