Lepenski Vir




Lepenski Vir se na arheološkoj karti Evrope pojavio 1967. godine. Kada su nekoliko godina ranije, na obali Dunava u Đerdapu započeta prva iskopavanja da bi se istražilo maleno naselje iz kamenog doba, niko nije ni slutio o kakvom se značajnom nalazištu radi. To je postalo očigledno posle samo dve godine, sa otkrićem planski građenih staništa, pločica sa urezanim znacima sličnim pismu, skulptura od kamena i grobova iz kojih se puno saznalo o religijskim ritualima.

 

Lepenski Vir

 

Osnivači kulture Lepenskog Vira su potomci evropske populacije iz starijeg kamenog doba. Pre oko 20.000 godina, pred kraj ledenog doba, zajednice ove populacije su nastanile pećine u Đerdapu. Kada su temperature porasle i uslovi za život pod vedrim nebom postali podnošljivi, pripadnici ovih zajednica su počeli da izlaze iz pećina. Uslovi za život u Đerdapu su tada bili gotovo idealni: osim što je omogućavao ribolov, Dunav je tada bio čist pa je bilo vode za piće u izobilju, okolne šume su bile  pune divljači, a nije nedostajalo ni drva za ogrev i jestivih plodova. Sve to je uticalo da civilizacija Lepenskog Vira tako dugo traje. Ipak, bilo je i određenih problema. Sa jedne strane staništa bio je Dunav, a sa druge strme padine okolnih planina, što je učinilo da prostor koji jedno naselje koristi bude veoma mali.

 

Lepenski Vir

 

Pored izolacije, ključni faktor koji je oblikovao kulturu Lepenskog Vira bio je prirodni priraštaj. S obzirom da teren nije dozvoljavao raseljavanja, bilo je neophodno organizovati postojeća naselja za život brojnijih zajednica. Zbog toga se staništa više ne grade proizvoljno, već po određenom pravilu. Naselja imaju potkovičastu formu i neku vrstu trga i kuće u centru, koji su se verovatno koristili za određene rituale. Umrli se sada sahranjuju van naselja, a samo muškarci i žene koji su doživeli duboku starost se sahranjuju na trgu ili iza ognjišta. Nekako u isto vreme se osnivaju i sezonski logori da bi se izvori hrane iskoristili na najbolji način. Tako dolazi do stvaranja sedelačko – pokretne ekonomije, što dovodi do ekonomske dobiti, ali i do podele rada i specijalizacije. Članovi sezonskih logora su verovatno bili muškarci. Svaki od njih se isticao po određenim sposobnostima pa je došlo do podele na lovce na određenu divljač, sakupljače plodova, sakupljače sirovina... Paralelno sa tim, u statičkom delu zajednice žene i deca obrađuju sirovine, hvataju kornjače i vodene ptice i  obavljaju još niz drugih zaduženja. Grobovi iz ovog perioda ukazuju na složenost pogrebnih rituala. Kako u tom periodu još uvek nije došlo do formiranja privatnog vlasništva, na osnovu grobova se može zaključiti da je u društvu postojala određena hijerarhija. Položaj u hijerarhiji bio je najverovatnije određen veštinama pojedinca.

 

Lepenski Vir

 

Ključni faktor koji je uticao da zajednica funkcioniše i da svako obavlja svoje dužnosti bila je religija. Uz kućna ognjišta su pronađene monumentlne kamene skulpture od oblutaka koji su modelovani uglavnom kao ribe, jeleni ili pak ribolike ljudske glave. Ništa od ovoga nije slučajno. Oblutak nastaje u vodi pa se tako članovi zajednice dovode u vezu sa vodom i kamenom. Zatim se stavlja uz ognjište čime se povezuje sa vatrom – elementom koji simbolizuje svetlost i toplotu sunca. Konačno, oblutak se oblikuje u životinje koje se najčešće love i predstavljaju izvor života. Sve ove činjenice dovode do pretpostavke da se najverovatnije oblutak smatrao nekim prastarim jajetom iz kog se rađa život, pre svega ribolika bića koja su i naši prapreci, a zatim ribe, jeleni i ostala divljač.

U razdoblju kada religija i umetnost dostižu najviši nivo, na polju ekonomije dolazi do dva ogromna uspeha: pripitomljene su prve životinje i neke vrste divljih žitarica. Pronađeni ostaci flore i faune pokazuju da je ipak prošlo nekoliko vekova od prvih uspeha na ovom planu pa do ozbiljnije zemljoradnje i stočarstva.

Pojava novih ekonomskih odnosa dovela je vremenom do rušenja tradicionalnih društvenih odnosa i do nestanka religije i monumentalne umetnosti Lepenskog Vira. Gde su njegovi stanovnici nestali nije poznato. Smatra se da su oko 4500. godine pre nove ere krenuli u potragu za većim obradivim površinama čime se život u Lepenskom Viru zauvek ugasio.

*Fotografije iz ove galerije su iz arhive Nacionalnog parka Đerdap

 

 

 

Mini spa centar na Srebrnom jezeru >>

 

Privatni smeštaj - Srebrno jezeroBez obzira na razlog posete i godišnje doba, naši apartmani na Srebrnom jezeru su pravi izbor za vas. Kuća je okružena zelenilom, a lokacija je gotovo idealna jer se nalazi u mirnom delu turističkog kompleksa, svega 5 minuta laganog hoda od centra. Gostima je na raspolaganju mini spa centar (finska sauna i đakuzi)

 


Srebrno jezero



Srebrno jezero je ustvari rukavac Dunava. Jedno je od najpopularnijh turističkih mesta u Srbiji, ali se pravi procvat turizma očekuje narednih godina jer su već počeli radovi na izgradnji turističkog kompleksa koji će goste privlačiti tokom cele godine.

Na jezeru postoje uređene plaže, kamp, restorani, mogućnosti za sportove na vodi, ima teniskih terena. Mogu se organizovati brojni izleti: tvrđava Golubac, Manastir Tumane, Đerdapska klisura i Lepenski Vir, Viminacijum, pećina Ceremošnja, Veliko Gradište. Ribolovcima je poznato po ulovljenom šaranu težine 44 kg. Bogato je i drugim vrstama ribe (som, amur, smuđ).




Pored hotela i kampa, postoji i mogućnost smeštaja u komfornim privatnim apartmanima pored jezera. Srebrno jezero je povezano sa Beogradom dobrim putevima.

Srebrno jezero - smeštaj

Udaljenost
Beograd 130 km

Kontakt
JP za turizam Veliko Gradište        
063-1512-714
062-8-017-888

Srebrno jezero - turistička karta

 

 


Trajanova tabla



Kao deo operacija protiv Dačana (teritorija današnje Rumunije), rimski car Trajan je sagradio put od Beograda kroz Đerdapsku klisuru, sve do mesta gde je podigao most na Dunavu (Trajanov most). Gradnju puta je završio 103. godine, a ceo posao je ovekovečen pločom sa natpisom. Ploča je poznata kao Trajanova tabla (Tabula Traiana). Na tabli je uklesan tekst na latinskom, koji u prevodu glasi:

„IMPERATOR CEZAR, BOŽANSKOG NERVE SIN, NERVA, TRAJAN AVGUST GERMANIK, VRHOVNI SVEŠTENIK, ZASTUPNIK NARODA PO ČETVRTI PUT, SAVLADAVŠI PLANINSKO I DUNAVSKO STENJE, SAGRADI OVAJ PUT“.


Trajanova tabla

 

Trajanova tabla

 

Izgradnjom hidroelektrane Đerdap, rimski put je potopljen, a da bi Trajanova tabla bila sačuvana, odlučeno je da bude isečena i da se podigne 50 metara više. Vidljiva je samo sa Dunava. Nalazi se između Donjeg Milanovca i Kladova. U toku leta iz Kladova često saobraća turistički brod koji prolazi pored nje.


Turistička karta istočne Srbije Trajanova tabla-karta

 


Golubac



Golubački Grad ili Golubac je monumentalna srednjovekovna tvrđava na desnoj obali Dunava, na samom ulazu u Đerdapsku klisuru. Ne zna se tačno ko i kada ga je podigao, a prvi put se pominje 1335.godine. Postoje razne legende o poreklu imena grada. Prema jednoj, u mestu je živela lepa devojka po imenu Golubana. Priče o njenoj lepoti stigle su i do turskog paše. Donosio joj je darove ne bi li se udala za njega. Sve je Golubana odbijala, pa je paša naredio da se kazni, tako što ju je vezao za stenu koja je bila u Dunavu. Mučili su je i ostavili pticama koje su unakazile njeno telo. Prema drugoj, u glavnoj kuli, koja dominira gradom, bila je zarobljena vizantijska princeza Jelena, koja je, da bi svoju tugu i samoću ublažila, gajila golubove, po čemu je kasnije grad dobio ime. Ima i onih koji tvrde da ime potiče od divljih golubova  kojih je na liticama bilo puno. Postoje i priče da je grad dobio naziv po izgledu kula na liticama koje deluju kao golubovi na steni.


Tvrdjava Golubac Fortress

 

Tvrdjava Golubac Fortress

 

I pored toga što je podignut na visokoj steni, na strmim liticama, menjao je gospodare puno puta. Nalazio se u sastavu države kneza Lazara( mada je po nekim izvorima Srbiji pripadala samo okolina grada) , a posle Kosovskog boja u njega ulaze najpre Turci, a ubrzo zatim zauzimaju ga Mađari. Oni ga 1403.godine predaju despotu Stefanu i po ugovoru je bilo predviđeno da posle despotove smrti (1423.godine) bude vraćen Mađarima zajedno sa Beogradom. Ipak, iz nepoznatih razloga grad je predat Turcima. Postoji mišljenje da je zapovednik grada Jeremija predaju uslovio isplatom 12.000 dukata što mu je, navodno, dugovao despot Stefan Lazarević. Kako mu zahtevi nisu ispunjeni predaje ga Turcima. Od tada pa do 1867.godine Golubački grad se uglavnom nalazio u njihovom posedu.

 

Tvrdjava Golubac Fortress

 

Tvrdjava Golubac Fortress

 

Tvrdjava Golubac Fortress



Posle prvog svetskog rata kroz tvrđavu je probijen magistralni put, a izgradnjom hidroelektrane Đerdap došlo je do porasta nivoa vode pa su potopljeni niži delovi grada i ostrva. Na ovom mestu Dunav je širok 7 kilometara i neodoljivo podseća na more. S obzirom da je vekovima bila prepuštena zubu vremena, tvrđava je danas u lošem stanju, mada su poslednjih godina učinjeni napori na uklanjaju rastinja. Penjanje na tvrđavu se ne preporučuje jer su drveni delovi i ograde istruleli. Tako je na tvrđavi poginula devojka kada se drvena ograda na koju se naslonila, polomila, a nedavno je jedna učenica teško povređena kada je pukao kameni zid na kom je stajala.


Turistička organizacija Golubac
012-78-614

Turistička karta istočne Srbije

Tvrđava Golubac - karta

 

Dodatne informacije